• ACP "MATIJA" / Obala Petra Krešimira IV 152 / HR-22 244 Betina / +385(0)98 768 726 / +385(0)22 434 795 / nedjeljko.brkic@si.t-com.hr

NP Kornati

Kornati su najgušći arhipelag na Sredozemlju. Nigdje se u ovom velikom moru nije na tako malo prostora stisnulo toliko otoka. Zbog nejasnog kriterija oko definicije otoka općenito, nema opće suglasnosti o njihovu broju. No smatramo da nećemo pogriješiti ako ovaj broj zaokružimo na 150. Površina akvatorija u kojemu su smješteni iznosi oko 320 km2.

Kornati su najgušći arhipelag na Sredozemlju. Nigdje se u ovom velikom moru nije na tako malo prostora stisnulo toliko otoka. Zbog nejasnog kriterija oko definicije otoka općenito, nema opće suglasnosti o njihovu broju. No smatramo da nećemo pogriješiti ako ovaj broj zaokružimo na 150. Površina akvatorija u kojemu su smješteni iznosi oko 320 km2.

Dio Kornatskog otočja, otprilike dvije trećine kopna i akvatorija, danas je nacionalni park. Iz Zakona o uvođenju najvećeg stupnja zaštite izostavljeni su Žut i Sit sa svojim otocima, iako geomorfološki, geografski i kulturološki pripadaju kornatskoj otočnoj skupini. Od proglašenja otočja nacionalnim parkom, 1980., na Kornatima su provedena mnoga znanstvena istraživanja, osobito ona koja se odnose na prirodnu baštinu. Ova su istraživanja iznijela na vidjelo brojne obavijesti o geološkim, meteorološkim, zemljopisnim, biološkim i drugim osobitostima otočja. Popisano je do sada 537 biljnih vrsta na kopnu, 226 svojti bentoskih alga, oko 850 vrsta živih organizama u moru, a među njima 579 beskralježnjaka, 160 vrsta ribe, jedna kornjača i tri vrste sisavaca, od kojih je jedan - morska medvjedica - vjerojatno zauvijek izgubljen.

Kornati su, poput mnogih jadranskih, mediteranskih i svjetskih otoka, nastali na kraju ledenog doba kada se površina svih mora tako osjetno podigla da su bivša polja postala more, a bivši gorski lanci otoci. Proces izdizanja razine mora u nešto promijenjenom obliku (otprilike 1 mm na godinu) traje i danas. Da je tome tako, potvrđuju antički ostaci u Kornatima, koji su prije dvije tisuće godina bili iznad morske površine ili na njezinoj razini. Najbolje očuvani među njima jesu vivariji u podmorju otoka Svršate i u Maloj Proversi, potopljene solane u Šipnatama i Lavsi, potopljeni muli u podmorju Trstikovca, Stativala i Sedlastog boka, neistraženi podmorski ostaci u Piškeri.